Pukotine sve šire
 Forte mare (tvrđava na moru) jedna je od dvije hercegnovske utvrde, koja se nalazi u funkciji kulturne i turističke ponude grada, a njome gazduje JU Herceg Fest. Na prvi pogled, ona djeluje monumentalno i stabilno, no veoma vidljive pukotine sa njene jugozapadne strane imaju svoju višegodišnju dinamiku, o kojima je obavješten i Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Kotora. Na platou sa njene istočne strane, pukotina širine od dva do 4 cm širi se duž cijele dijagonale, i već je ozbiljno narušila veliku kamenu žardinjeru u kojoj raste monumentalna palma. Pukotina se spušta duž zidina istočne strane utvrde, ka jugu i Šetalištu. Osim toga, sa južne strane, u samoj tvrđavi i odmah poviše Šetališta, nalazi se stijena, koja postepeno gubi oslonac i prijeti da se obruši na isto. Sekretarijat za društvene djelatnosti se pretprošle godine, po ovom pitanju, obratio Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture, od kojeg je i dobio saglasnost za uklanjanje ove stijene, no kako se radilo o komplikovanom i rizičnom poslu, koji je iziskivao stručni angažman, on još uvijek nije obavljen. U međuvremenu, Opština je angažovala speleologa Dejana Veriga, koji je ocijenio da je ova stijena za sada ipak stabilna. Kada se ovoj prelijepoj tvrđavi priđe kamenim mostom iz Starog grada, posjetica, nažalost, zatekne razbacano smeće, flaše i neugodan miris alkohola, zaostao od žurki koje se održavaju unutar dijela tvrđave u kojem se nalazi disko klub. Nesnosan miris urina i fekalija osjeti se i na prethodno pomenutom platou, a ponajviše na zasvođenom stepeništu u podnožju tvrđave, koje vodi ka moru. Pri ulasku u zamračeni hodnik utvrde, takođe, može se osjetiti neugodan miris urina i alkohola. Jedino osvježenje predstavlja zaista ljubazan mladi čovjek, kojeg je JUK Herceg Fest angažovao da radi na naplati ulaznica za obilazak utvrde. Ulaznica košta svega 1 euro za odrasle, dok je za djecu razgledanje besplatno. Umjesto ulazne karte, posjetilac dobije razglednicu sa motivom ove čuvene tvrđave, i na žalost ništa više. Turisti su prepušteni sami sebi. Oni mogu, vidjeti kino platno i platične stolice, kao znak da se tu odražavaju projekcije filmova na otvorenom, odgledati fantastičnu panoramu zaliva i grada, ali usljed nedostaka vodiča, ne mogu saznati kada je ova tvrđava izgrađena, i zbog čega je ona značajna ne samo u kulturno istorijskom već i u arhitektonskom smislu. Gradski oci, zajedno sa Turističkom otganizacijom grada, mogli su se bar organizovati u pravcu ostavljanja makar dvojezičkih brošura na punktu tvrđave, koje govore i ovoj ljepotici na "pjeni od mora". O arhitektonskom značaju utvrde Forte Mare pisao je još čuveni beogradski arhitekta Aleksandar Deroko, koji je u svojoj knjizi " Gradovi u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji", pribilježio: "Arhitektonski sklop tvrđave Forte mare je jedinstven primjer jednog građevinskog kontinuiteta, od bosanske vladavine iz 14. i 15. vijeka, do austrougarskih intervencija tokom 19. i početkom 20. vijeka". Nakon razornog zemljotresa 1979. godine, kada je i ova tvrđava bila znatno postradala, zahvaljujući nestručno izvedenoj restauraciji, potpuno se igubila ona prva, bosanska faza tvrđave, čije je temelje udario još Herceg Stjepan Vukčić Kosača. Od nje je danas ostao samo zid na jugoistočnom uglu tvrđave i visoko stepenište sa presvođenim vratima. Magistar arheologije dr Ilija Pušić je u svom tekstu " Restauracija hercegnovskih arhitektonskih spomenika" fino je zapazio da se na njoj sve do 1979. godine odnosno kasnije restauracije, mogao pratiti praktično rukopis svih njenih vjekova od Kosače, preko Turaka, Mlečana i Austrougara. On je istakao da je nestručnom sanacijom " objekat za stalno izgubio svoju kulturno-istorijsku i spomeničnu vrijednost. Ovaj kameni monument, izgleda čisto, jednobojno, sivo, monotono, sa neizbježnim utiskom da je ova tvrđava rađena u jednom dahu", zapisao je Pušić. Na samoj tvrđavi Forte mare nikada u potpunosti nije realizovano ono što su gotovo sve lokalne samouprave unazad obećavale. Osim ljetnjeg kina i disko kluba, koji postoje, u tvrđavi su davno trebale biti otvorene prodajna galerija, prostor za etnografske vrijednosti, suvenirnica te izložbeni prostori. Naravno da od toga ništa nije ostvareno.  Doboš Strahuje se da je samo pitanje vremena kada će istim putem krenuti Forte mare, Španjola i Kanli kula. Hercegnovske fortifikacije su evidentirane kao zaštićeni spomenici kulture, te intervencije na njima nisu moguće bez odobrenja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, koji nema finansijskih sredstava za saniranje tvrđava. Kada pomenuti zavod opredijeli mišljenje, ni Opština nema sredstava da ga sprovede. S druge strane, Vojska, ali i država, čije su vlasništvo, ne čine ništa da ih zaštite, ili makar pomognu u njihovoj sanaciji i valorizaciji. Izgleda da ih je, kada je riječ o Vojsci i državi, lakše prodati, pa je tako krčmenje kulturno-istorijske vrijednosti, u šta svakako spadaju i tvrđave na području opštine Herceg Novi, počelo je prije tri godine. Naime, u oktobru 2005. godine, austrougarska utvrđenja Arza, Oskoruša, Lazine i Kabala na Luštici su od strane Vojske SCG prodate rusko- crnogorsko-srpskom konzorcijumu, kojeg čine komercijalna banka i ZAO trust KOKSOKHIMMONTAZ iz Moskve, Trejdjunikom Budva i RGC Herceg Novi. Konzorcijum je tada kupio 105 000 m2 zemljišta na Arzi za 4,5 miliona eura. On je neposredno nakon ove kupovine, izrazio želju za otkupom dodatnih 250 do 400.000 kvadrata zemljišta, na kojem bi gradio turistički kompleks, u koji je planirao da investira oko 100 miliona eura. Novi vlasnici još uvijek nisu priveli namjeni ovo zemljište, a tvrđave, koje su ionako usljed nemara i nebrige bile ozbiljno "načete", zbog neažurnosti pomenutih investitora, koji ih već tri godine drže " pod opsadom", i nadalje propadaju. Na spisku vojne imovine, koja se već našla, ili će tenderima tokom ove godine biti obuhvaćena je i ostrvo Mamula. Savjet za privatizaciju je 6. novembra 2007. godine zadužio tendersku komisiju da pripremi potrebnu dokumentaciju za prodaju ostrva Lastavica, i to zajedno sa austrougarskom tvrđavom Mamula na njemu. Ova utvrda, biće peta, od ukupno devet kulturno istorijskih-spomenika na području hercegnovske opštine, koja će se bespovratno otuđiti. |
