Šta je istorija, ako nije traženje zavičaja. Putovanje na kojem nikada nismo bili. Nije zavičaj samo onaj otkuda se polazi, nego i onaj otkuda se dolazi.
Ako mislimo na buduće vrijeme, vrijeme naših potomaka, nad nama se nadvija teret odgovornosti.
Jesmo li im sačuvali polazište?
Crna Gora je moj dom. Trudiću se da tako i ostane. Jednostavno pripadam Crnoj Gori i dušom i tijelom, jedino nju nosim u srcu gdje god da pođem. Tu nema interesa, kao kod nekih drugih ljudi koji se bave turizmom. Oni joj ništa ne pružaju, već samo uzimaju.Ne vole je i ne nose u srcu, a toliko očekuju od nje.
Otuđili smo se. Finansijska dobrobit postala nam je primaran cilj. Imati što više, ne birajući sredstva kako stići do cilja.
Moramo poštovati i njegovati svoju tradiciju, jer samo ćemo tako spoznati svoj identitet. Moramo naučiti voljeti, jer samo tako nam je osiguran svijetao put u budućnost.
Herceg Novi grad je koji polako gubi korak s vremenom.Prepušten je sam sebi. Grad koji je devet puta rušen, ne vidi izlaz iz tame u koju je zapao. Mladi ljudi odlaze iz njega, napuštaju ga ne okrenuvši se.
Ja mu se vraćam. Samo se nadam da i u meni ne ubiju volju i želju da ga pokrenem. Ali ja znam kako ću. Jer ipak to je moj dom.
Ako mislimo na buduće vrijeme, vrijeme naših potomaka, nad nama se nadvija teret odgovornosti.
Jesmo li im sačuvali polazište?
Crna Gora je moj dom. Trudiću se da tako i ostane. Jednostavno pripadam Crnoj Gori i dušom i tijelom, jedino nju nosim u srcu gdje god da pođem. Tu nema interesa, kao kod nekih drugih ljudi koji se bave turizmom. Oni joj ništa ne pružaju, već samo uzimaju.Ne vole je i ne nose u srcu, a toliko očekuju od nje.
Otuđili smo se. Finansijska dobrobit postala nam je primaran cilj. Imati što više, ne birajući sredstva kako stići do cilja.
Moramo poštovati i njegovati svoju tradiciju, jer samo ćemo tako spoznati svoj identitet. Moramo naučiti voljeti, jer samo tako nam je osiguran svijetao put u budućnost.
Herceg Novi grad je koji polako gubi korak s vremenom.Prepušten je sam sebi. Grad koji je devet puta rušen, ne vidi izlaz iz tame u koju je zapao. Mladi ljudi odlaze iz njega, napuštaju ga ne okrenuvši se.
Ja mu se vraćam. Samo se nadam da i u meni ne ubiju volju i želju da ga pokrenem. Ali ja znam kako ću. Jer ipak to je moj dom.
