недеља, 26. април 2009.

KANLI KULA, SVJEDOK BURNE HERCEGNOVSKE ISTORIJE


Od kasarne i konjušnice do ljetnje pozornice
"Prema morskoj strani Donjeg grada u Novom nema nikavog otkopa, a sa kopnene strane u tri pravca nalaze se otkopi sagrađeni od kamena škriljca, prostrani i duboki. Pred svakom kapijom, iznad svakog otkopa, nalazi se pokretni most od drveta i oni se podižu na točak. Kule, koje su okrenute prema tim otkopima, jako su tvrde. Na prvom mjestu nalazi se Krvava kula sa gornje strane velike kapije. To je velika kula koja je okrenuta gore prema vinogradima Voranice i gleda čak gore do citadele."
Ovaj citat uzet je iz debelih putopisnih teftera Evlije Čelebije (oko 1611 - 1682) koji je boravio u Herceg Novom i Kumboru 1664. godine, a citat se odnosi na Kanli kulu (Krvavu kulu). Poznati turski putopisac napominje da je Novatejn (Herceg Novi ili dva Nova - Gornji i Donji grad) imao 3.080 manjih i većih kuća, "sa krovovima od ćeramide i lisnike". Ovo je i prvi pisani trag o Kanli kuli ili Krvavoj kuli, današnjoj atraktivnoj ljetnoj pozornici za oko 1.500 sjedišta. To istovremeno potvrđuje da je kula sagrađena za vrijeme turske dominacije u Herceg Novom, s tim što nije tačno definisano da li je izgrađena prije ili poslije dolaska Španaca (1538 - 1539).

Mr Ilija Pušić u tekstu Restauracija hercegnovskih arhitektonskih spomenika, objavljen 1992. godine u časopisu Zaštita spomenika kulture Crne Gore (broj 25) kog je izdala Crnogorska akademija nauke i umjetnosti, tvrdi da je i ranije tu postojalo nekakva građevina - utvrđenje. Svoje tvrdnje arheolog Pušić zasniva na onom što je istraživano i iskopavano 1965. godine kada je počela realizacija projekta izgradnje Ljetne pozornice na tvrđavi Kanli kula.
“Prije početka radova izvršena su sondažna i zaštitna arheološka iskopavanja i to na onim lokacijama gdje su projektom predviđeni scena i gledalište. Na tom prostoru otkriveni su temelji i zidovi nekih manjih građevina i fragmenti zidova i temelja većeg poprečnog zida koji je tvrđavu dijelio na dva nivoa. U zemlji i šutu, između te arhitekture, pronađena je veća količina predmeta vezanih za život u tvrđavi - fragmenti željeznih oklopa, željezna i kamena đulad raznih kalibara, fragmenti kalupa za izradu đuladi, mnoštvo keramike, novaca...", zapisao je mr Pušić.
U fusnoti mr Pušić napominje da se dokumentacija sa iskopavanja nalazi u Zavičajnom muzeju Herceg Novog, ali "pronađeni arheološki materijal bio je izložen u jednoj zasvođenoj prostoriji u tri staklene vitrine na samoj kuli. Sav materijal, uključujući i jedan broj teških kamenih i gvozdenih đuladi, raznesen je poslije zemljotresa. Na kuli je ostao jedan top sa postoljem i turskim natpisom koji je oštećen". Mr Pušić iznosi još jedan zanimljiv podatak koji može da ide u prilog činjenici da je i prije dolaska Turaka u Herceg Novi tu postojala građevina. Naime, na istočnom zidu (tamo gdje se nalazi top), ugrađena su dva kamena na kojima su ostali čitljivi natpisi. Na jednom piše DEUS CREARUS, a na drugom IN PACE. Da li su oni uzeti sa građevine koja je tu prije postojala, ili su pak odnekud donešeni - teško je odgonetnuti. Ovaj drugi natpis na kamenu je posebno zanimljiv IN PACE (U MIRU) što odudara od strašnog naziva kule - Krvava kula.

Utemeljitelj grada bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić (oko 1338 - 1391, a bio je kralj od 1377 do 1391) napisao je povelju koja se čuva u Historijskom arhivu u Dubrovniku. A "Arhiv Herceg Novog",kako je to svojevremeno izjavio direktor Dubrovačkog arhiva dr Vinko Foretić, "nalazi se u Dubrovačkom arhivu". U toj povelji, između ostalog, piše: "U Župi Dračevičkoj mjesto je podesno za zidanje grada. I tada prizvah Gospoda Boga i svetoga velikomučenika i arhiđakona Stefana, kao što i gore rekoh, i u ime njegovo sazidah grad na rečenom mjestu. I dadoh mu ime Sveti Stefan. I bješe izvoljelo kraljevstvo mi postaviti tu slanicu i da bude trg za prodaju soli". Povelja je napisana 2. decmbra 1382. godine na Bišču u Podgori. A s obzirom da su radovi na izgradnji grada počeli u maju te iste godine, nije bilo moguće te godine posezati za izgradnjom velikih kula i utvrđenja. Moguće je da je zbog stalnog sporenja sa Dubrovčanima oko prodaje soli (izgradnja slanice Tvrtku je bio osnovni cilj - "da mu Dubrovčani pamet ne sole") da su rađene i neke fortifikacije.

Herceg Novi je zadržao ime Sveti Stefan sve do Hercega Stjepana Vukčića Kosače. Herceg Stjepan je sin Vukca Hranića, brata moćnog Sandalja Hranića koji je poslije Tvrtkove smrti vladao Bosnom, pa i Herceg Novim. Herceg Stjepan je rođen 1404. godine, a umro je u Herceg Novom 22. maja 1466. godine. Radi se o veoma zanimljivoj ličnosti koja je poznatija po raznim spletkama i sukobima, nego po tom da je nešto gradio i izgradio. Mada je dosta toga dobrog i - uradio. Zato je grad po njemu i dobio ime.

Prof. dr Simo Ćirković je doktorirao 1957. godine na temu Stjepan Vukčić Kosača i njegovo doba. U svojoj knjizi profesor Ćirković ističe i privredni razvoj Herceg Novog za vrijeme Herceg Stjepana. On je "u Novi dolazio pred svršetak zime i tu ostajao nekoliko nedjelja". Otvorio je u Novom tkaonicu čohe koja je po kvalitetu bila druga u Evropi (iza Dubrovnika). Posebne privilegije je davao za gradnju kuća - stanova, privukao je brojne zanatlije što je sve izazivalo zavist kod susjeda... Posebno kod Dubrovčana jer im je bio konkurent u prodaji soli i u prodaji čohe.

Herceg Stjepan je obnovio i poboljšao gradska utvrđenja, pa je grad izgledao kao nov, i sve više dobija naziv NOVI odnosno HERCEGOV NOVI GRAD , pa se u nekoj skraćenoj varijanti došlo do imena Herceg Novi. Nema podataka, što se za vrijeme vladavine Hercega Stjepana nalazilo na mjestu Kanli kule, ali je sigurno postojalo neka građevina.
Za vrijeme turske dominacije razvila su se dva grada Gornji (Španjola) i Donji grad ( današnji Stari grad) koji su bili povezani jednim podzemnim tunelom. Međutim, turska vlast ovaj tunel počinje sve više da koristi za tamnicu, pa je upravo nad tim tunelom počela izgradnja Kanli kule . I taj dio tunela pretvoren je u zatvor, kao i cisterna za vodu koja se nalazila na zapadnom dijelu tvrđave. "Na zidovima cisterne nalaze se brojni crteži različitih tipova galija, predstava riba, grbovi, krstovi, imena i datumi. Svi ti crteži su urezani u malter i njih su izvjesno crtali zatvorenici koji su svoje kazne izdržavail u ovoj "ćeliji". Crteži galija bliski su izgledu galija koje je turska koristila tokom 16. i 17. vijeka, pa se može zaključiti da je cistjerna pretvorena u zatvor veoma rano, tako da su je Turci za ove svrhe koristili veoma dugo, sve do kraja svoje vladavine u Herceg Novom, o čemu svjedoči i urezana 1687. godina kada je Herceg Novi oslobođen od turske dominacije”, zapisali su Čedomir Marković i dr Rajko Vujičić u knjizi Spomenici kulture Crne Gore.

Mlečići su zauzeli Herceg Novi uz pomoć Hercegovaca, Bokelja i Crnogoraca. Crnogorci su se posebno istakli u bici na Kamenom gdje su presreli "Topal pašu sa dvanaest hiljada", o čemu pjeva Njegoš u Gorskom vijencu. Da bi osvojili Kanli kulu, Mlečići su iskoristili neku vrstu razornog eksploziva koji je postavljen ispod sjevernog zida. To je bilo vidljivo sve do rekonstrukcije Kanli kule u Ljetnu pozornicu 1995. godine odnosno njene sanacije 1988. godine od posljedica razornog zamljotresa 1979. godine. Mlečići su odmah prišli obnovi grada, ali je na Kanli kuli ostala "vidljiva rana". To potvrđuje i izvještaj mletačkog inženjera Đakoma Binarda koji je pregledao stanje na svim hercegnovskim tvrđavama 6. aprila 1703. godine. Ovaj izvještaj je preveo univerzitetski profesor italijanskog jezika dr Srđan Musić iz Herceg Novog, a prevod je štampan u zborniku Boka, broj 17. U svom izvještaju inženjer Binard navodi da su, i pored popravke, na Kanli kuli primjetne pukotine "što može da bude razultat i stalnog pomjeranja tla".
“U pukotini, koja se poprečno prostire duž tvrđave i iznad platforme, mogle bi se skinuti ploče koje su se na nekim mjestima obrušile četiri stope, a na drugima tri, i te šupljine nasuti ugaženom crvenom zemljom. Zatim ponovo postaviti ploče i nastaviti sa popravkom pločnika u čitavoj tvrđavi... Cisterna, koja je popravljena samo malterisanjem, propušta vodu kroz dvije pukotine na dnu, a to može da pričini štetu”, zaključuje inženjer Binard.
Za vrijeme mletačke uprave ova kula, prema istorijskim dokazima, koristila se kao kasarna i konjušnica. Neodvojivo od ove kule potrebno je istaći i izvor Karača (Karadža - Crna voda) koji pominje i Čelebija u svom putopisu, naglašavajući da u gradu postoji "pet takvih česmi".

"U Herceg Novom postoje na nekoliko mjesta starinske česme ili samo tragovi česama. Po izrađenim prilazima, po zidu ili podzidama, vidi se da su tu neke bile oduvijek, još u tursko vrijeme, a možda i ranije. Neke od tih česama su presahle ili zapuštene i tako propale da im se jedva naslućuje trag. Neke još teku jakim, svijetlim lazom, a neke cure ili kaplju kao rakijski kazan. Kod nekih je još sačuvana karakteristična turska lula od kamena, već izlizana od ruku i nagrižena vremena, a kod nekih je potpuno nestala i zamijenjena željeznom cijevi docnije austrijske epohe”, zapisao je Andrić o hercegnovskim česmama.

A kada je riječ o Kanli kuli, danas se na njoj nalazi naljepša ljetnja pozornica na Jadranu. Čak i u bivšoj Jugoslaviji. Kada je 1987. godine u Herceg Novom počeo da se održava Jugoslovenski festival filmske režije (održavao se poslije Pulskog festivala), brojni filmski stvaraoci su nam u stihu odgovarali "Ljepša Kula nego Pula". Naime, Pulska arena je ogromna, sa brojnim otvorima sa svih strana kroz koje prodiru ulična osvjetljenja, pa su slike na filmskom platnu na Kanli kuli uvijek bile kvalitetnije nego u Puli.

Istina, ostaje "žal" za pokradenim eksponatima poslije zemljotresa, koji su bili izloženi u vitrinama na Kanli kuli. Zato to ostaje kao trajna opomena...

2 коментара:

Pedja Vujacic је рекао...

fenomenalnoooo

Анониман је рекао...

zasto ne:)