ANSAMBL BOKELJI

Ansambl „Bokelji“ osnovan je u julu 1966. godine u Zelenici (Boka Kotorska). Održao više od 1.200 koncerata i nastupa na televiziji i radiju, festivalima i raznim manifestacijama. Posebno zapaženi nastupi bili su u koncertnoj dvorani „Čajkovski“ u Moskvi, u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu, na festivalu „Pjesma Mediterana“ u Budvi, kao i gostovanja u Njemačkoj, Holandiji, Danskoj, Belgiji, Albaniji i Rusiji.
Ansambl je nastupao na Euroviziji i Interviziji. Ukupno je za TV snimio 19 samostalnih emisija i četiri TV serije. Snimio je tri long play i dvije singl ploče, te više audio kaseta i CD-a. Više puta priredio je koncerte Josipu Brozu Titu, a pjevao je i danskoj kraljici Margaret II.
“Bokelji“ su više puta učestvovali na Festivalu najboljih amatera Jugoslavije i Festivalu horova u Nišu, a ostvarili su i tri nastupa na Svjetskom turističkom sajmu u Berlinu. Ansambl je dobitnik Oktobarske nagrade Herceg Novog i brojnih drugih priznanja za njegovanje izvornog bokeškog i crnogorskog melosa, kao i za komponovane pjesme posvećene gradu Herceg Novom i rodnom mjestu Zelenici („Pjesma Herceg Novom“, Zeleničke tihe vale“,...).
Bolest i smrt voditelja Dragana Rakića 1996. godine zaustavili su dalji uspon ansambla, koji je nastupao još do 2001. godine, a zatim prestao da postoji. Uspomena na 35 godina uspješnog djelovanja „Bokelja“ ostala je u zapisana u monografiji koju su braća Duško i Lazar Seferović izdali pod naslovom „BOKEŠKA SAGA O ANSAMBLU BOKELJI“.


Ansambl je najduže nastupao u sastavu:

Dragan Rakić (1.tenor, voditelj klape)

Zdravko Vuksanović (2.tenor)

Duško Seferović (2. tenor)

Neđeljko Lučić (bariton)

Mato Vučetić (bariton)

Lazar Seferović (bas)

Milivoj Perušković (bas)

Stanko Macura (bas)

POZNATI U NOVOME

Herceg Novi su opjevali pjesnici, oslikali likovni umjetnici, u njemu je razvijan turizam, ali mnogi će vam reći je da je „ u Herceg Novom lako i jednostavno živijeti“, pa i da je “još lakse njemu pripadati“. I zaista Herceg Novom su pripadali mnogi poznati i slavni. Mnoge znamenite ličnosti rodjene su, ili su živjele u ovome gradu.

Stranci koji su se u odredjenjim istorijskim razdobljima zatekli u Herceg Novom, upisali su svoja imena i u kultruno – istorijsku dokumentaciju grada. Takav je npr. bio i portugalski doktor Isaija Koen (1517 – 1599). Doktor, kasnije i pjesnik Isaija Koen, sahranjen je na groblju spanskih Jevreja u Herceg Novom, koje se nekada nalazilo u blizini grada, a koje je prema pisanoj istorijskoj dokumentaciji potonulo u more za vrijeme velikog zemljotresa 1667.

Godine 1664. u Herceg Novom boravi hronicar i pisac cije porijeklo nije ostalo upamceno, Elvija Ibn Dervis Mehmed Zili, ili Elvija Celebija. O boravku u tome gradu Celebija je detaljnije zabiljezio u djelu „Hronika Putovanja“, gdje podrobnije opisuje tadasnji Herceg Novi.

Pored Dubrovnika i Herceg Novi se smatra rodnim mjestom Save Raguzinskog Vladislavica, ruskog diplomate (1 670 – 1738). Radio je na razvijanju pismenosti, najprije u hercegnovskim ali i u ostalim primorskim i crnogorskim manastirima. Krajem XVII vijeka u Herceg Novom je zivio i jedan od venecijanskih vojskovodja, tada generalni providur Dalmacije i Albanije Jerolim Korner. On je u Herceg Novi doplovio velicanstvenim jedrenjakom godine 1687., po naredjenju mletackog senata. Njegova misija bila je da zauzme i oslobodi Herceg Novi od turske vlasti. Njegovo ime ostace upamceno i zbog cinjenice da je samo desetak dana po zauzimanju grada izdao dekret o osnivanju zemljisnog katastra, ciji se original i danas cuva u Drzavnom arhivu Crne Gore.

Jos jedna znacajna licnost za Herceg Novi je i vladika Savatije Ljubibratic, koji 1695. godine prenio upraviteljstvo iz manastira Tvrdos (Hercegovina) u Herceg Novi. Vladicanstvo nad manastirom iste godine mu je priznala u mletacka vlast, i dodijelila mu zemlju na lokaciji gdje se danas nalazi mjesto Topla. Njegova vlast okoncala se 1716. godine.

Herceg Novi slovi i za „ grad vjecnog zelenila, sunca i skalinada“. To je svojevremeno zapisao i poznati nobelovac, pisac Ivo Andric. Andric je u Herceg Novom cesto boravio i ovaj grad dozivljavao na veoma neobican i knjizevnicima svojstven nacin. U Herceg Novom i danas se nalazi kuca nobelovca Iva Andrica.

U ovome gradu cesto je boravio i trazio inspiraciju za svoja djela i crnogorski vladika i pjesnik Petar II Petrovic Njegos.

Tokom XX vijeka u Herceg Novom borave i drugi poznati crnogorski knjizevnici poput Mihaila Lalica, Dusana Kostica...

Herceg Novi je idealan grad i za slikarske ambicije. Osim pisaca i ljudi iz svijeta filma, to je i grad slikara. Posebno plodonosna i interesantna sredinom XX vijeka bila je Srednja umjetnicka skola u Herceg Novom. Tada su u njoj predavali jugoslovenski poratni slikari, a za tu skolu su na direktan ili indirektan nacin bili vezani i crnogorski slikari, koji su stekli svjetsku reputaciju. Pomenimo samo umjetnike Miodraga (Dada) Djurica, Voja Stanica, Mila Milunovica, Djordjija Bata Pravilovica.

PRIRODA U HERCEG NOVOM

Zahvaljujuci mnogobrojnim prirodnim ljepotama Herceg Novi je stekao naziv grada sunca, cvijeća i zelenila. Flora je posebno interesantna, jer u gradu i okruzenju raste nekoliko stotina raznih biljnih vrsta sa svih meridijana svijeta. Herceg Novi se nalazi na juznom dijelu Jadrana. Grad je smjesten na izuzetno znacajnom i atraktivnom prostoru izmedju planine Orjen (1.895 m) i jednog od najljepsih zaliva na svijetu – Boke Kotorske. Planina Orjen poznata je po endemskim biljnim vrstama, stazama za rekreaciju i pjesacenje, te skijanju u kasnim proljecnjim i ranim ljetnjim mjesecima. U blizini grada su i brda Dobrostica (1 .5 70 m) i Radostak (1.441 m), poluostrvo Lustica sa najvisim vrhom Obosnik ( 585 m.), te rtovi Ostro i Miriste sirine 2.900 metara. Herceg Novi ima i veoma bogato i zivopisno seosko zaledje koje zauzima ukupno 235 km2.

Kao i u ostalim gradovima na Primorju, u Herceg Novom vlada blaga mediteranska klima; sa suvim i toplim ljetima i blagim zimama. Ipak, Herceg Novi u pogledu klime ima i neke posebnosti, to je specificna mikro klima uslovljena juznom ekspozicijom, krecnjackom podlogom i planinskim zaledjem sto sprecava prodor hladne vazdusne mase. Te cinjenice ukazuju da je prosjecna godisnja temperatura u gradu izuzetno povoljna i iznosi 16 ,2 stepena Celzijusovih, sa preko 200 suncanih dana u godini. U ljetnjim mjesecima ( jul, avgust) grad ima oko 10,7 suncanih sati dnevno. Temperatutra mora kod Herceg Novog tokom ljeta iznosi 22 do 26 stepeni i uz priblizno istu dnvenu temperaturu vazduha omogucava kupalisnu sezonu koja traje i do 5 mjeseci. U Hereceg Novom i okolini duvaju i karakteristicni vjetrovi poput: zapadnog, ljetnjeg vjetra – maestrala; zimskog, sjevernog – bure; zimskog, juznog vjetra-juga , a sporadicno duvaju i ostali vjetrovi poput levanta, tramontane...

Flora je posebno interesantna, jer u gradu i okruzenju raste nekoliko stotina raznih biljnih vrsta iz svih krajeva svijeta. U Herceg Novom raste rijetko cvijece i ukrasno bilje. Najljepsi je prirodni park Savinska dubrava sa spomenicima iz ranije i novije istorije ovog kraja. U njemu i okolini najrasprostranjenija je mimoza (accacia decurrens, lat.) cvijet - zute boje. Mimoza je australijskog porijekla, a potice iz roda akacija. U Boku Kotorsku, odnosno Herceg Novi mimozu su donijeli pocetkom XX vijeka pomorci. Prema procjenama , u Boki danas ima 5.000 stabala mimoze. Na hercegnovskoj rivijeri uspijeva i magnolija ( magnolia grandiflora, lat.) Zimzeleno drvo prelijepih ljubicasto-bijelih cvjetova doneseno iz Sjeverne Amerike. U Herceg Novom se uzgaja i cikas palma (cycas revoluta, la t.) Veoma je popularna na Mediteranu, porijeklom je sa dalekog Istoka, jedna je od najstarijih zivih vrsta na svijetu. Agava (agave americana, lat.) je jos jedna interesantna biljka, cija je postojbina istocni Meksiko. Na tle Herceg Novog donijeli su je Spanci sredinom XVI vijeka. Agava ima antispeticka i ljekovita svojstva . Poznate biljke su i i lavanda (lavendula officinalis, lat.), planika (arbutus unedo, lat.), bogumila (bougainvillea spectabilis, lat.,)…

Obala Herceg Novog, a posebno njegovo zaledje bogato je i faunom. Osim raznih vrsta ptica, kao sto su laste, galebovi, sokolovi, sitnije ptice – crvendaci, vrapci, u podneblju i brdima oko Herceg Novog, cesto se srecu i zecevi, lisice, vukovi, divlje svinje, kune, vjeverice...

THE MOST FAMOUS MAGAZINES WRITE ABOUT MONTENEGRO ( PART I )

Rough diamond

Better visit the 'jewel of the Adriatic' before the developers over-polish it, says David Allsop

It took me a while to figure out what was missing in Montenegro, and then it suddenly dawned. There's little sign of the usual global brands - unless you count Slag Krem, the locally manufactured version of dessert topping (predictably popular with souvenir-hunting British tourists).

This absence of Starbucks-culture is refreshing. Apparently McDonald's has recently opened its first branch in the country somewhere, but I didn't spot it. Even if I'd been looking, the view would probably have been blocked by the world's second tallest people (after an African tribe). And that's not the only title the towering Montenegrins lay claim to in the world runner-up stakes. In the yawning 1.3km deep Tara gorge they also have the world's second deepest hole (after the Grand Canyon).

Roughly the size of Northern Ireland, and with a similarly turbulent history, Montenegro was until a generation or so ago the fashionable haunt of royalty, Hollywood stars and Riviera playboys. Today, the self-styled "jewel of the Adriatic", involuntarily sucked into the violent implosion of former Yugoslavia, still bears the scars of nearly a decade of international sanctions.

But there are signs that Montenegro is emerging from its unhappy recent past, and rebuilding the tourism industry which has been central to its fortunes ever since Lord Byron wrote: "At the moment of birth of our planet, the most beautiful meeting of land and sea was on the Montenegrin coast ... " His Lordship might have been given to frequent ventilations of florid prose, but on this occasion he wasn't far off the mark.

Within a few miles of the Croatian border post I found myself skirting Europe's most southerly fjord, the Boka Kotorska, which gives every impression of having been displaced from Norway. This huge slash in the coastline cuts over 20 miles through brooding pine-clad mountains, and is as unexpected as it is jaw-droppingly scenic. Halfway along it is the medieval fortress city of Kotor. Behind its three mighty metal-studded gates lies a maze of narrow alleys and broad cobbled squares where bright young things toy with cups of glutinous kafa (coffee) at surprisingly plush street cafes. My own kafa was accompanied by a fiery glass of rakija, a locally made grappa which could strip paint. There are few bars in the country which don't vigorously promote their own variety, often unsolicited in the hope that you'll develop a taste for it.

Last year, the World Travel and Tourism Council identified Montenegro as the "fastest growing travel and tourism economy in the world". Evidence of this lofty status is plainly visible in the frenzy of construction along the country's extraordinarily picturesque 300km of coastline. Countless necessary roadworks bear testament to hefty EU financial grants, and many of the old Communist-era hotels are being refurbished at an astonishing rate. Investment is arriving from all over the world as Montenegro determinedly strives to regain its former lustre.

Symptomatic of this upturn in the economy is the imminent renaissance of the country's signature "hotel-village", Sveti Stefan, images of which adorn nearly every brochure cover, postcard, and postage stamp in Montenegro. About five miles south of Budva, this unique property is a former 14th-century fishing village perched precariously on a small outcrop of rock reached by foot across a slender 200m sandy isthmus. After spending the best part of a decade in mothballs, Sveti (as it is colloquially known) is showing its age in an endearingly tatty sort of way. At present it is possible to enjoy its sculpted gardens and winding alleyways for about £50 per night in rooms where the plumbing groans and the windows rattle in brisk sea breezes.

But the Singapore-based luxury hotel group Amanresorts is poised to sign a 50-year lease on the resort. Once the expected multi-million-dollar refurbishment is completed, the hotel's 118 rooms will be reduced to just 25 luxury suites, and the guide price will be closer to £500 per person per night. It is safe to assume that it will then once again attract a celebrity clientele of a calibre similar to former regulars Sophia Loren, Richard Burton and Elizabeth Taylor.

Also likely to pass into new hands shortly is the neighbouring Hotel Milocer, a Palladian-style former royal palace overlooking one of Sveti's pretty shingle coves. Its 27 suites are currently just as affordable, but unlikely to remain so for much longer. Now would be a good time to visit this elegant boutique hotel before its manicured lawns and cypress-fringed private beach are beyond financial reach.

The most intensive redevelopment on the Adriatic coast is concentrated in this area, more precisely on the lively 2km Becici beach between Budva and Sveti.

If this concentration of gleaming hotel complexes and beach bars is the country's equivalent of Magaluf, then nearby Budva is its St Tropez. Built by the Venetians, it is a stylish hybrid of fortified port and glamorous resort which is fast regaining its status as one of the most voguish destinations on the Adriatic. On the wide esplanade linking the marina to the old town, clean-limbed girls in high heels and micro-skirts rivet the attention of dark-eyed youths in designer clothes. Only the national preoccupation with luxuriantly drooping moustaches (mainly, but not exclusively, restricted to men) and the absence of Ferraris reminds you that you're still in the Balkans and not on the Côte d'Azur.

On the quayside gaily-canopied fish restaurants and chic little bars currently charge about £1.50 for a cocktail, £3 for a bottle of the local Vranac red, and less than a fiver for a three-course meal. It cannot be long before prices rise.

In the quaint hamlet of Rijeka Crnojevica on the banks of the tranquil Lake Skadar, about 30km inland, there is a place where they already have. The Stari Most is one of the country's top restaurants, patronised by returning royalty (it was once their summer palace) and well-heeled Montenegrin footballers who ply their trade abroad. I was intrigued to see how much crap featured on the menu, until it was pointed out that it is how carp is spelt in this part of the world. The baked crap and eel with prune risotto turned out to be unexpectedly palatable.

Way to go

Getting there: British Airways (0870 8509850, ba.com) flies daily Gatwick-Dubrovnik from £220 return including taxes.

Where to stay: Inghams (020-8780 4433, inghams.co.uk) offers five hotels in Montenegro, including the four-star Hotel Sveti Stefan and four-star Hotel Milocer, with seven nights' half-board from £598pp including BA flights from Gatwick and transfers. Flights from eight regional airport available at supplements from £79.

Further information: National Tourist Organisation of Montenegro (+81 864 020 30, visit-montenegro.com). montenegrohotels.org.

Country code: 00 381.

Flight time: London-Dubrovnik 2hrs 40 minutes. Dubrovnik-Budva approx 2hrs by road.

Time difference: +1hr.

£1= €1.42 (although it's not a member of the EU, Montenegro uses the euro).

Review from The Guardian

David Allsop

NASELJE ROSE

Rose je naseljeno mjesto u opštini Herceg Novi. Na sjeverozapadnoj obali poluostrva Luštica, sa lijeve strane ulaza u bokokotorski zaliv, nasuprot Herceg Novom, od kojeg je udaljeno, morskim putem 1,7 nm, nalazi se naselje Rose. Tu je, nekada, bila stara grčka naseobina Porto Rose, koju su razrušili Saraceni u IX veku, a dokrajčili mnogi zemljotresi. U vreme Austrougarske tu je bila carina, jer je to prvo naselje kada se uđe u Boku kotorsku. Rose imaju izgled tipičan izgled mediteranske varoši. Kuće su kamene, zbijene u nizu duž obale. Danas su Rose turističko mjesto u kome u toku ljeta boravi više stotina turista. Van sezone Rose imaju 10 stanovnika. Rose pripadaju opštini Herceg Novi, a putem su povezani, preko naselja Luštica i Krtoli, sa magistralnim putem, Ulcinj – Herceg Novi. Do Rosa možete stići brodićima koji svakodnevno voze polazeći od gradske luke Škver i cijena karte je 5 eura.