Počeci turizma na ovom području sežu u XIX vijek. Iz tog doba postoje zapisi Sima Matavulja o gostionici "Šjora Roze". Kafana "Bella vista" porodice Sava Bačanovića sa 25 kreveta "za strance" pominje se 1872. godine.
Počeci razvoja modernog hotelijerstva u Herceg Novom, a takodje i u Boki Kotorskoj i Crnoj Gori, vezani su za izgradnju "Pansiona na Zelenoj Plaži", kasnije zvanog hotel "PLAŽA" - Zelenika, koji je započeo sa radom 1902. godine, a po dozvoli Opštinskog upraviteljstva izdatoj 24. novembra 1898. godine.
"Akcionarsko društvo za gradjevine i saobraćaj Herceg Novi" 1909. godine traži dozvolu za izgradnju hotela "BOKA" u centru Herceg Novog, koji počinje sa radom 1913. godine sa 43 sobe i "centralnim ogrevom i vrućom kupelji". Ovaj hotel, koji je godinama bio svojevrsni simbol i zaštitni znak grada, je znatno oštećen u katastrofalnom zemljotresu 1979. godine i nepunu godinu dana kasnije je i srušen.
U periodu izmedju dva svjetska rata u Herceg Novom je radilo više hotela, medju kojima "Amerika", "Rudnik", "Jadran", "Balkan", "Savina", "Evropa", "Topola", "Erceg Novi", "Srpski hotel", "Beograd"... Godine 1926. svoja vrata gostima otvorio je i hotel "Plaža" vlasništvo porodice Trani na približno istom mjestu na kojem se nalazi i danas.
Godine 1906. Tomo M. Katurić je dobio dozvolu za držanje konačišta u Kamenarima, a 1929. godine je u Igalu otvoren hotel "Igalo", vlasništvo porodice Janković. U Zelenici, pored spomenutog hotela "Plaža", radio je i hotel "Boka", vlasništvo Obrena Dundjerovića, kojeg su Njemci digli u vazduh pri povlačenju 1944. godine, i hotel sa istim imenom vlasništvo Blagoja Mićunovića. Turističko društvo "Savina" - Herceg Novi, koje i danas postoji, osnovano je 1922. godine, a današnje Turističko društvo "Igalo" (tada se zvalo "Tamaris") 1927. godine.
Još davne 1929. godine hercegnovska opština je proglašena za "morsko kupalište i klimatsko lječilište" jer od davnina se znalo za ljekovita svojstva priobalnog morskog mulja zvanog "igaljsko blato" i mineralne vode "igaljske slatine". Vremenom, razvojem Igala, termin klimatsko lječilište se gubi kao termin za cijelu Opštinu. Već pomenuti hotel "Igalo", sa 16 soba i 40 ležaja, bio je podignut upravo na mjestu gdje se nalazi današnja zgrada Prve faze Instituta i već tada je imao, na primjer, hotelski automobil koji je dočekivao goste u pristaništu ili aerodromu "Gruda".
1930. godine je izvršeno ispitivanje igaljskog blata u laboratorijumu poznatog francuskog ljecilišta Viši ("Vichy"), koje je definitivno potvrdilo njegovu izuzetnu ljekovitost, ali tek nakon Drugog svjetskog rata, zahvaljujuci dr. Svetozaru Živojnoviću realizovani su davno donijeti planovi o osnivanju lječilišta u Igalu, koje je Odlukom vlade Crne Gore od 1.XI 1949. godine konačno i osnovano.
Da je turizam u hercegnovskoj Opštini, u tim godinama izmedju dva Svjetska rata, bio na visokom stepenu razvoja svjedoči i podatak iz 1935. godine po kome je te godine 8 hotela i jedno odmaralište radilo tokom cijele godine zbog posjedovanja grijanja u toku zime.
Boravišna taksa je uvedena još 1919. godine uz "strogu kontrolu na osnovu važećeg pravilnika za Zetsku banovinu"...
Prvi kongres održan u Herceg Novom, koji će nakon toga postati jedan od najznačajnijih centara kongresnog turizma šireg regiona, održan je u maju 1939. godine - bio je to 4. Jugoslovenski kongres borbe protiv tuberkuloze.
Intenzivan i organizovan razvoj turizma na ovom području vezuje se za šezdesete godine prošlog vijeka, kada su izgradjeni skoro svi danas postojeći hoteli, tada su to bili veliki i moderni hoteli.Jedino su hotel "PLAŽA", u današnjem izgledu, i II faza Instituta "Dr. Simo Milošević" - Mediteranski zdravstveni centar izgradjeni kasnije, 1980. odnosno 1988. godine.
Poslednjih godina došlo je do izgradnje većeg broja manjih privatnih hotela, vila i apartmana.
Danas je u našoj Opštini ukupno 19 kategorisanih hotela i 2 pansiona.
Нема коментара:
Постави коментар