LEGENDA

Herceg Novi je grad koji se nalazi na samom kraju Bokokotorskog zaliva. Izgled grada, kazu strucnjaci, najsimpaticnija je mjesavina romanickog, vizantijskog i orijentalnog stila ukomponovana u mediteranski izgled grada. Herceg Novi je danas grad cvijeca, prava staklena basta na otvorenom. Nekada su se obroncima njegovih brda kretali turski karavani, a u podnozju obronaka odvijali su se dvoboji, megdani i izvodila javna kaznjavanja podanickog stanovnista (raje) od strane turskih osvajaca. Ipak, ovome gradu su vjekovima pripadali mnogi, voljeli su ga carevi, u njemu uzivali kraljevi, svoju ratnicku slavu njime su pronosile velike vojskovodje. Mnoge price danas autenticno svjedoce o tim razdobljima, o nastancima hercegnovskih ostrva, tvrdjava, mjesta, crkava, rtova... Mi cemo vam ispicati interesantnu pricu koja govori o nastanku rta Kobila u blizini grada.

Nekada davno na Lustici (danas poluostrvo koje se nalazi u ulazu u Bokokotorski zaliv sa desne strane) zivjeli su momak i djevojka koji su se jako voljeli. Jednoga dana odluce da odu u kupovinu u Herceg Novi. Umorni od dugog hoda napokon stigose u Novi i malo predahnuse. Kako se tada za dana valjalo vratiti natrag, pocese brzo da razgledaju sta se sve na pazaru prodaje. Tada su gradom gospodarili Turci i bilo ih je na svakom koraku. Djevojka je bila veoma lijepa, pa je na pazaru ubrzo spazi jedan turski aga kojem se mnogo svidjela. Aga odluci da djevojku otme i to dogovori sa svojim zulumcarima. Vojnici se prikradose djevojci i otese je. Kad to momak spazi, pobi se sa Turcima. Ipak, Turci lako savladase momka, i ubrzo ga pogubise, a djevojku odvedose sa sobom. Od toga dana niko od njenih bliznjih nije znao sta se sa njom tacno desilo, niti gdje se nalazi. Ipak jednoga dana djevojka se pojavi u svom rodnom mjestu, na Lustici, ali trudna. Lusticani tada proglasise da djevojka nosi agino dijete, te da je iznevjerila svoga nesudjenog muza, kojeg Turci ubise na pazaru. Kada ubrzo nesrecna djevojka izdahnu na porodjaju, o djecaku kojeg je rodila poceo se svako po malo brinuti. Svacije i nicije, dijete je odrastalo od milosti sela, ali je vremenom postao veoma buntovan i hrabar mladic. U mladosti je veoma dobro savladao rukovanje oruzjem, mrzio je Turke i strasno zudio da spere ljagu sa majcinog imena. Kada je stasao, osnovao je hajducku cetu. Cesto je sa svojom druzinom upadao u Novi (danas Herceg Novi), i cinio pometnju medju turskim osvajacima. Otimao je njihove zene i sa velikim zlatom i srebrom bjezao na Lusticu. Bjezao je preko mjesta: Sutorina, Njivice, pa sve do mjesta Rose, gdje bi ga cekale kobile, posebno pripremljene za tovare, naucene da se ne plase mora i plivanja. Potom bi na kobilama vezivao tovare sa blagom i otete turske zene. Tako pripremljen sa stizao bi do Lustice. Ipak, jednom Turci doskocise hajduku i ubise ga. Medjutim, i poslije njegove smrti kobile su danima, godinama, pa i vjekovima nastavile da ga vjerno cekaju na istom mjestu.To mjesto po legendi dobi ime rt Kobila.

Počeci turizma u Gradu podno Orijena

Počeci turizma na ovom području sežu u XIX vijek. Iz tog doba postoje zapisi Sima Matavulja o gostionici "Šjora Roze". Kafana "Bella vista" porodice Sava Bačanovića sa 25 kreveta "za strance" pominje se 1872. godine.

Počeci razvoja modernog hotelijerstva u Herceg Novom, a takodje i u Boki Kotorskoj i Crnoj Gori, vezani su za izgradnju "Pansiona na Zelenoj Plaži", kasnije zvanog hotel "PLAŽA" - Zelenika, koji je započeo sa radom 1902. godine, a po dozvoli Opštinskog upraviteljstva izdatoj 24. novembra 1898. godine.

"Akcionarsko društvo za gradjevine i saobraćaj Herceg Novi" 1909. godine traži dozvolu za izgradnju hotela "BOKA" u centru Herceg Novog, koji počinje sa radom 1913. godine sa 43 sobe i "centralnim ogrevom i vrućom kupelji". Ovaj hotel, koji je godinama bio svojevrsni simbol i zaštitni znak grada, je znatno oštećen u katastrofalnom zemljotresu 1979. godine i nepunu godinu dana kasnije je i srušen.

U periodu izmedju dva svjetska rata u Herceg Novom je radilo više hotela, medju kojima "Amerika", "Rudnik", "Jadran", "Balkan", "Savina", "Evropa", "Topola", "Erceg Novi", "Srpski hotel", "Beograd"... Godine 1926. svoja vrata gostima otvorio je i hotel "Plaža" vlasništvo porodice Trani na približno istom mjestu na kojem se nalazi i danas.
Godine 1906. Tomo M. Katurić je dobio dozvolu za držanje konačišta u Kamenarima, a 1929. godine je u Igalu otvoren hotel "Igalo", vlasništvo porodice Janković. U Zelenici, pored spomenutog hotela "Plaža", radio je i hotel "Boka", vlasništvo Obrena Dundjerovića, kojeg su Njemci digli u vazduh pri povlačenju 1944. godine, i hotel sa istim imenom vlasništvo Blagoja Mićunovića. Turističko društvo "Savina" - Herceg Novi, koje i danas postoji, osnovano je 1922. godine, a današnje Turističko društvo "Igalo" (tada se zvalo "Tamaris") 1927. godine.

Još davne 1929. godine hercegnovska opština je proglašena za "morsko kupalište i klimatsko lječilište" jer od davnina se znalo za ljekovita svojstva priobalnog morskog mulja zvanog "igaljsko blato" i mineralne vode "igaljske slatine". Vremenom, razvojem Igala, termin klimatsko lječilište se gubi kao termin za cijelu Opštinu. Već pomenuti hotel "Igalo", sa 16 soba i 40 ležaja, bio je podignut upravo na mjestu gdje se nalazi današnja zgrada Prve faze Instituta i već tada je imao, na primjer, hotelski automobil koji je dočekivao goste u pristaništu ili aerodromu "Gruda".

1930. godine je izvršeno ispitivanje igaljskog blata u laboratorijumu poznatog francuskog ljecilišta Viši ("Vichy"), koje je definitivno potvrdilo njegovu izuzetnu ljekovitost, ali tek nakon Drugog svjetskog rata, zahvaljujuci dr. Svetozaru Živojnoviću realizovani su davno donijeti planovi o osnivanju lječilišta u Igalu, koje je Odlukom vlade Crne Gore od 1.XI 1949. godine konačno i osnovano.

Da je turizam u hercegnovskoj Opštini, u tim godinama izmedju dva Svjetska rata, bio na visokom stepenu razvoja svjedoči i podatak iz 1935. godine po kome je te godine 8 hotela i jedno odmaralište radilo tokom cijele godine zbog posjedovanja grijanja u toku zime.
Boravišna taksa je uvedena još 1919. godine uz "strogu kontrolu na osnovu važećeg pravilnika za Zetsku banovinu"...
Prvi kongres održan u Herceg Novom, koji će nakon toga postati jedan od najznačajnijih centara kongresnog turizma šireg regiona, održan je u maju 1939. godine - bio je to 4. Jugoslovenski kongres borbe protiv tuberkuloze.
Intenzivan i organizovan razvoj turizma na ovom području vezuje se za šezdesete godine prošlog vijeka, kada su izgradjeni skoro svi danas postojeći hoteli, tada su to bili veliki i moderni hoteli.Jedino su hotel "PLAŽA", u današnjem izgledu, i II faza Instituta "Dr. Simo Milošević" - Mediteranski zdravstveni centar izgradjeni kasnije, 1980. odnosno 1988. godine.
Poslednjih godina došlo je do izgradnje većeg broja manjih privatnih hotela, vila i apartmana.
Danas je u našoj Opštini ukupno 19 kategorisanih hotela i 2 pansiona.

SAKRALNO BLAGO HERCEG NOVOG

Bogato spomeničko naslijeđe na području Herceg Novog nastalo je kao rezultat prožimanja raznih naroda i kultura koje su se kroz njegovu dugu istoriju ovdje smjenjivali i sudarali. MANASTIRI I CRKVE U Hercegnovskoj opštini sakralni spomenici zauzimaju prvo mjesto u nepokretnom spomeničkom fondu ovog kraja i to ne samo po broju, vec i po teritorijalnoj rasprostranjenosti i kulturno-istorijskoj vrijednosti. Na području Opštine ima 89 crkava (75 pravoslavnih i 14 katoličkih) i 12 lokacija na kojima se nalaze ostaci crkava, od čega su 3 lokacije arheološki obradjivane. U raznim pisanim izvorima pominje se još 7 crkava, čija identifikacija na terenu nije izvršena. KOMPLEKS MANASTIRA SAVINA Manastir se nalazi 2 km istočno od Herceg Novog, u jedinstvenom ambijentu mediteranske vegetacije. Jedan je od najljepših primjera arhitekture baroka na Jadranu. Sastoji se od tri crkve: dvije posvećene Uspenju Bogorodice, smještene u centru ogradjenog dvorišta, manastirskog konaka sa riznicom na sjevernoj strani dvorišta, i crkve Sv. Save, izdvojene na obližnjem brežuljku. * Nad vratima Male crkve Uspenja Bogorodice, sa unutrašnje strane, je fresko-natpis iz 1831. godine na kome se kao godina nastanka ove crkve pominje 1030. godina, ali se po stilskim karakteristikama smatra vjerovatnijim da crkva potiče iz vremena Kosača. Na unutrašnjim zidovima otkriveno je nekoliko slojeva fresko-slikarstva, a najstariji je pronadjen ispod sloja fresaka iz 1565. godine. Smatra se da je nastao sredinom XV vijeka i ima stilske karakteristike slikarstva Lovra Dobričevića. Najmladji živopis je iz 1831. godine. Ikonostas je sastavljen iz više dijelova iz raznih epoha. Carske dveri, zvane "tvrdoške" i veliko Raspeće iznad njih izradio je 1703. godine Dimitrije Daskal, a hramsku ikonu Uspenja Bogorodice njegov sin Rafailo. * Veliku crkvu Uspenja Bogorodice gradio je od 1777. do 1799. godine korčulanski majstor Nikola Foretić. U arhitektonskom smislu, crkva je mješavina stilova od vizantijskog preko romano-grčkog do baroknog i predstavlja pravi primjer uspješnog spoja istočne i zapadne kulture, koje su se na ovom području vjekovima stapale u izuzetna umjetnička djela. Ikonostas u crkvi, koji je izradio bjelopoljski ikonopisac, pop Simeon Lazović, uz pomoć svoga sina Aleksija, 1795. godine, takodje predstavlja uspješan spoj tradicionalčne ikonografije i novih baroknih formi. * Crkva Sv. Save je po nekim izvorima nastala u XV, a po nekim u VXIII vijeku. Manastirski konak sagradjen je 1937. godine, umjesto ranije srušenog, a uz konak je smješten manastirski muzej s Riznicom. U Riznici se nalaze izuzetno vrijedni predmeti - eksponati od kojih treba izdvojiti: kristalni krst Sv. Save iz 13. vijeka, plaštanicu iz 1642. godine, srebrnu petohljebnicu iz 1648. godine, kivot Manastira Tvrdoš iz 1615. godine, jedan putir iz 1650. godine, jevandjelje iz 1685. godine, jedinstven portret Ruskog cara Petra Velikog... Tu je i biblioteka sa velikim brojem knjiga, koje su sa sobom donijeli kaludjeti iz manastira Tvrdoš. CRKVA Sv. ARHANĐELA MIHAILA Nalazi se na gornjem trgu Starog grada, popularnoj Belavisti, sada Trgu Herceg Stefana. Crkvu su počeli graditi 1883. godine. Više arhitekata radilo je na podizanju crkve, a projekat po kome je konačno izvedena napravio je 1905. godine arh. Milan Karlovac. Crkva je sagradjena od fino klesanih kvadera korčulanskog kamena, a gradnja je dovršena i crkva je osvještana 1911. godine. Svojom opštom prostornom koncepvijom vizantisjkog stila, ukrasnim elementima romano-gotičke i islamske reminiscencije, ova gradjevina eklektičkog duha predstavlja izuzetno uspješan i maštoviti spoj stilova i jedna je od ljepših crkava na ovom području. Ikonostas od bijelog, italijanskog mermera, izradio je majstor Bilinić iz Splita, a ikone je izradio češki slikar Franjo Cigler. CRKVA Sv. JERONIMA Nalazi se u Starom gradu, na donjem trgu, Trgu Mića Pavlovicća. Sagradjena je 1856. godine. Na mjestu na kome se nalazi ova crkva, ranije je, u 17. vijeku, bila podignuta katolička parohijska crkva, posvećena Sv. Jeronimu, zaštitniku grada. Ta crkva je srušena u 19. vijeku i na istom mjestu je podignuta danas postojeća, mnogo prostranija i veca. U postojećoj crkvi se nalaze djela jednog od največih baroknih slikara Peraštanina Tripa Kokolje. CRKVA Sv. LEOPOLDA MANDICA Po oslobodjenju grada od Turaka, Mlečani su 1688. godine izradili samostan i uz njega malu crkvu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji. Kasnije je crkva bila posvećena Svetom Franji, a u novije vrijeme, tačnije od 1976. godine posvećena je Svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću, rodjenom u Herceg Novom, koji je od Pape Ivana Pavla Drugog proglašen svecem 1983. godine. Nalazi se pored crkve Sv. Jeronima, nešto niže prema moru, sagradjena je po naredbi Jeronima Kornera godinu dana nakon zauzimanja grada od strane Mlečana. CRKVA Sv. ANE Nalazi se na malom brežuljku, u Savinskoj Dubravi. Predanje kaže da je na tom mjestu bila pravoslavna crkva Sv. Petke, koju su porušili Turci. Novu crkvu Sv. Ane podigli su jŠpanci, odnosno plemić Don Ferantea Gonzage 1538. godine, kada je bio zapovjednik Herceg Novog. Budući da je ostao da živi u Herceg Novom i nakon pada grada pod tursku vlast, kada je umro 1550. godine, pokopan je u grobnici Sv. Ane, i on i njegova porodica. Bila je četiri puta rušena i obnavljana. Na istom mjestu, 1985. godine, izgradjena je nova crkva. koja pripada parohijalnoj crkvi Sv. Jeronima. CRKVA Sv. ĐORĐA Nalazi se na Toploj, sagradjena je odmah nakon zauzimanja grada od strane Mlečana, a restaurirana 1848. godine. U crkvi se nalazi izuzetno vrijedna italo-kritska kružna ikona Sv. Petra i Pavla iz 16. vijeka. CRKVA Sv. SPASA Izgradnja ove crkve je započela 1709. godine, pored crkve Sv. Đordja, a završena je 1713. godine. Svoj današnji izgled je dobila 1864. godine, kada je renovirana gotovo od temelja. U unutrašnjosti crkve nalaze se izuzetno vrijedni predmeti, koje su poznati ljudi toga doba poklonili ovoj crkvi. Iznad ove i crkve Sv. Đordja nalazi se parohijalno groblje, a uz groblje ćelija (sa spomen pločom) u kojoj je Josip Tropović učio Petra Petrovića Njegoša. Crkva se nalazi na Toploj. CRKVA Sv. ANTUNA Nalazi se u zapadnom podgradju grada, u sklopu samostana podignutog prilozima gradjana, 1687. godine, za vrijeme kratkotrajne vladavine Španaca. Inače, sama crkva potiče iz 1710. godine, a posvećena je čudotvorcu Sv. Antunu Padovanskom. Samostan je današnji izgled dobio 1790. godine.

PERAŠKA VRATA

Kratkotrajna nada za oslobođenje Herceg Novog zbila se u vrijeme mletačko-turskog rata 1538. godine, kada je grad, ponajprije pregnućima španjolske flote pod vodstvom Andrije Dorije, vraćen u kršćanski posjed (12. srpnja 1538.). U borbi za grad sudjelovali su - uz pretežite španjolske postrojbe - i brodovi pod stijegom Mletačke Republike i Papinske države.

"Peraška vrata"

Važan prinos dali su ratnici iz Perasta, umiješni u nizu bitaka diljem južnodalmatinske i bokeljske bojišnice, a u spomen na njihov ratni pothvat jedan od osvojenih gradskih prolaza nosio je još dugo ime Peraška vrata. Vjeruje se da iz vremena španjolske uprave nad gradom potječu i temelji utvrde Španjola, dograđivane u kasnijem, mletačkom razdoblju vlasti nad Herceg Novim.
Opsadu i kršćansko zauzimanje grada pratila je, kao što će se to i u budućnosti višestruko ponavljati, pohara susjednoga, konavoskog područja, koje su vojne snage (ponajprije plaćeničke) izvrgnule teškim pljačkama i razaranjima.
Uprava članica Svete lige nad Herceg Novim nije potrajala dugo. Već u ljeto 1539. godine, koristeći odsutnost zapovjednika Dorije, sjedinjene snage hercegnovskog i albanskog paše, uz pomorsku potporu (120 brodova) vojskovođe grčkoga podrijetla Hajredina Barbarosse (Khair Ad Din), zajednički su, s kopna i mora, napale Herceg Novi.

KULA SV. JERONIMA

KULA Sv.JERONIMA
podignuta 1687. godine u čast Jeronima Kornera, osvajača grada, danas je u jedva prepoznatljivim ostacima. Ova tvrdjava je bila sastavni dio istočnih gradskih zidina, utvrdjenja TARNOVICE (Krača, Karadža). Od ove kule gradske zidine idu prema "PERAŠKIM VRATIMA", nazvanim tako u znak zahvalnosti Peraštanima, koji su 1687. godine pritekli u pomoć savezničkoj vojsci u borbi protiv Turaka, za oslobodjenje grada. Inače, danas, na ovoj kuli je sagradjena zgrada u kojoj su prostorije Gradske muzike.